Zanimljivo je nesjecamo se kad se rodimo,sve sto prvo vidimo je dvije osobe koju kasnije zovemo mama i tata,i tu pocinje nasa zivotna avantura.Prvo puzas,pa hodas,padas,mucas,a onda ustajes i hodis.
i tako dodje 1.10.1986 godina rodih se ja,i taman naucih hodati,vidim nesto u zraku ide,svjetli,cujem jake detonacija svi se boje,puske u autu,vicu eno tamo su oni,i tek prohodah i progovorih nekako vec vidim nekakav most i prelazak preko,kad evo mene u Slavonskom Brodu,kod ljudi u podrumu bijahu,jer bombe neprijateljske padaju,tad shvatih to je rat,do jucer se voljeli,sada se mrzimo,do jucer kavu pili,a sada se na nisanu gledamo,to je rat u kojem mnoge familije i obitelji zaplakale,mnoge rane u ratu ostadose.I tako mi djeca 90ih drvene puske u ruci imamo pucamo jedni na druge,kao djeca nama to zanimljivo bilo,dok mnogi ginu u ratu,mnoge majke sinove ne docekase,sve sto znam taj rat razdvoji narode sve,rat nebira vjeru,nacionalonost niti izgled,rat je zlo koje covjeka dovodi do smrti,spaljene zemlje,tu nema pobjenika,niti odmetnika,nito radosti,niti srece,kazu mi smo pobjednici po cijeni,tisuca grobova i tisuce uplakanih majki,pod kojom cijenom slobodu imamo,niti nakon toliko godina jos uvijek se neki bore u svojim mislima.Branitelji hvala vam,ali moje svjedocanstvo ide ovako,sjedi i udobno se smjesti jer cu ti ispricari pricu,o tome u kakvom sam grijeu bio,i koliko je velika Ljubav Naseg Gospodina Isusa Krista Sina Bozjeg,Zivog Boga Amen..