I tako moji roditelji kupise kucu staru i trosnu,u njoj zivim i do dana danasnjem,malo modernija,ali isto mjesto,ista ulica,no vratimo se daleko u proslost,tamo 2001 godine skolu sam zavrsio tocnije osnovna skola je zavrsila,2002 godina dolazi u sresnju upisujem tocnije ocjene iz osnovne bajne nisu bile,pa sam za bravara upisao,sljaker monter kasnije cu biti,zavarivac povremeno,no dobro i krenuh u tu srednju skolu putem laganim,ista prica nikad je volio nisam skola me umarala,zamarala,cekao sam samo ono zvono da lupi,da skocim i odem polako.
I tako skolski dani au polagano isli,i zavrsetak skolw je dosao,nista posebno osim sto diplomu bravara sam dobio,i na biro sam jedino mogao otici,jer posao nisam trazio,niti bih ga imao,sve sto sam volio uzivat u igranju igrica i tako iz dana u dan,iz nocu u noc,zivot oko igrica bio je stalno u mislima mojim.
U naselju i od okoline prihvaceni nismo bili,do znanja nam ke dano bilo,to ja nikad nisam razumio,niti sam sw na te ljude ikad ljutio,kasnije jako kasnije cu tek shvatiti,da mnogi od njih tko zna sro ih pati,ja ih blagoslovim,jer neznaju sto rade,nisu svjesni da mrznja u grijeh vodi,a grijeh u smrt ako pritome svome ostanes,ali idemo polako,jos daleko,polako citaj svjedocanstvo moje,pomalo smjesno pisem,tebi citatelju ovo mozda smjesno je,al bas pisem da citas jos vise,da vidis koliku ljubav nas Gospodin Isus Krist Sin Bozji svima daje,daje samo je na nama pitanje,koliko smo svjesni i koliko zelimo,slobodnom voljom biramo da ili ne,za svaki korak ili rijec ima i posljedica,zato citaj da vidis i znas koliko volim Gospodina Isusa Krista Sina Bozjeg ja,jer sam ziv i novi zivot imam,amen.Aleluja